Hedonizam je kao filozofska doktrina započeo u antičkoj Grčkoj, gdje su je zastupali filozofi poput Aristipa i Epikura. Aristip, koji je bio učenik Sokrata, smatrao je da je užitak najviša dobrobit i cilj ljudskog postojanja. Epikur, s druge strane, je naglašavao važnost umjerenosti i samoostvarenja, i smatrao je da je pravi užitak onaj koji proizlazi iz unutarnjeg mira i zadovoljstva.
U srednjem vijeku, hedonizam je bio manje popularan, zbog utjecaja kršćanstva i drugih religija koje su naglašavale važnost odricanja i samoprikora. No, u doba renesanse i prosvjetiteljstva, hedonizam je ponovo dobio na popularnosti, kao dio šireg pokreta slobodnog mišljenja i individualizma.
U suvremenom društvu, hedonizam je postao važan dio popularne kulture, zahvaljujući utjecaju medija, reklama i potrošačkog mentaliteta. No, mnogi filozofi i duhovni učitelji i dalje naglašavaju važnost umjerenosti i duhovnog zadovoljstva, i tvrde da je pravi užitak onaj koji proizlazi iz unutarnjeg mira i samoostvarenja.